zaigram se tako ponekad
reči i slike zavrćem kovitlam nasumice
u kazan ubacujem
varjačom drobim pa lemilicom opet ih spojim
ispašće već nešto da ih u korice
čeličnom žicom
zašiti mogu
igram se Februara, maškara, pandemijskih maskarada
nindža kornjača
maglina mlečnih puteljaka
zaigram se ponekad
ali zapari Avgusta
ta igra ne pristaje
previše je lenja, mamurna, snena
da na to eskalira
euforija nije njegova pasija
zato utihnem
i dalje u plafon zurim
komešanjem senki i odsjaja
tumačenjem šara na malteru napuklom
vulkanijadu maškara
ukroćujem
slam1236
Ahlten 240820
Farkas István verse legutóbb a Szöveten:
Vélemény, hozzászólás?