Promišljanje
Ponekad mi se čini, i sve češće mi se čini, da je uzalud… jer u čoveku možeš probuditi dobrotu, sami-lost, solidarnost, čovečnost, u čoveku možeš čak i vaskrsnuti to, u čoveku možeš, ali u čovečanstvu ne … jer si za to nemoćan, jer čovečanstvo postane rulja, horda, zombi-brigada kada se javi zlo, jer u čovečanstvu šumi glas čovečnosti ali glas nečovečnosti ječi, grmi, umove zaglušuje i zatupljuje. Sve češće mi se čini to – a onda, negde iz srži kičme tiho zapeva u meni pesma Magde Sekelj… zapeva i zapéva, i zapéva, i zrno po zrno vraća nadu, pa veru, pa istrajnost… ova pesma Magde Sekelj:
Albigentski ulomak
(Prepev: Ištvan Farkaš SIGF)
I
prvi je čisti pokret tek
zatim kopito izvisi
bespomoćno će da uvene
taj trenut divni, angelski
Jer nad dobrome vlada zlo
i loše svlada još gore
zbog čega ipak uzalud
govorit protiv Sotone
II
Kada za dobro znaka nema
i bez znaka krenuti treba
u požurujuću tu tminu
i dok, ko prozor razgoreo
sam u sebi pronosim svetlo
Székely Magda
Albigens töredék
25 aug
I.
Az első tiszta mozdulat
aztán kilóg a lópata
tehetetlenül sorvad el
az angyalok pillanata
Mert az igazon győz a rossz
a rosszon győz a rosszabb
mivégre mégis ellene
mondani a gonosznak
II.
Mikor a jóra semmi jel,
jel nélkül is indulni kell
az egyre sürgetőbb sötétben,
amíg kigyulva, mint az ablak,
magam világítok magamnak.
Vélemény, hozzászólás?